Profesor na Ekonomskom fakultetu crnogorskog univerziteta Gordana Đurović skoro dvije i po godine obavljala je dužnost potpredsjednika Vlade Crne Gore, a da nije imala crnogorsko državljanstvo. Prema njenoj zvaničnoj biografiji, objavljenoj na zvaničnom internet sajtu Ekonomskog fakulteta, Đurovićeva je bila ministar za ekonomske odnose s inostranstvom i evropske integracije u Vladi Crne Gore od 15. februara 2004. godine do 9. novembra 2006. godine. Potpredsjednik za evropske integracije u Vladi Crne Gore postala je 10. novembra 2006. godine do 9. juna 2009. godine.
Za ministra za evropske integracije u Vladi Crne Gore imenovana je zvanično 10. juna 2009. godine, a tu funkciju je napustila 29. decembra 2010. godine.
Prema dokumentaciji u koju je „Dan” imao uvid, 27. novembra 2008. godine donijeto je rješenje čiji je broj UP I-211/08-5590/1, kojim se Gordana Đurović prima u crnogorsko državljanstvo.
– Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave Crne Gore, na zahtjev Đurović Gordane iz Podgorice, za prijem u crnogorsko državljanstvo na osnovu člana 12 Zakona o crnogorskom državljanstvu i Zakona o opštem upravnom postupku, donosi rješenje da se prima u crnogorsko državljanstvo Gordana Đurović, rođena u mjestu Novi Kneževac, Republika Srbija – navodi se, između ostalog, u rješenju MUP-a.
Iz ovoga proizilazi da je Đurovićeva od juna 2006. godine, kada je zvanično proglašena državna nezavisnost, do kraja novembra 2008. godine, dakle skoro dvije i po godine, obavljala istaknute državne funkcije a da uopšte nije imala crnogorsko državljanstvo.
MUP se u rješenju poziva na član 12 zakona, po kome „punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom”.
Državljanstvo je poseban pravni odnos, trajan po svom karakteru, koji postoji između države i pojedinca (to jest, njenog državljanina). Na osnovi postojanja državljanstva kao specifičnog pravnog odnosa (to je odnos između fizičke i suverene države), nastaju određena prava, ali i obaveze, kako na strani države, tako i na strani pojedinca.
Prema crnogorskim zakonima, rukovodeća mjesta u javnoj upravi mogu imati samo crnogorski državljani. Finalno, pravo da bira i da bude biran ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori.
Sticanjem državljanstva pojedinac ostvaruje jedno pravo koje je posebno i specifično u odnosu na ostale građane, a to je pravo glasa i zasnivanja radnog odnosa kod državnih organa.
Sredinom prošle godine objavljeno je da Specijalno državno tužilaštvo provjerava navode iz krivične prijave Centra za građansko obrazovanje (CGO) da su državni organi nakon referenduma 2006. godine dodijelili 82 počasna državljanstva bez zakonskog osnova. Krivičnu prijavu povodom nezakonite dodjele 82 počasna državljanstva iz CGO su obrazložili time da postoji osnovana sumnja da su odgovorna lica u MUP-u prije proljeća 2016. godine počinila teška kršenja Zakona o državljanstvu.
Iz Specijalnog državnog tužilaštva još nije saopšteno da li je prijava odbačena ili još traje istražni postupak.
Poslednjih godina u Crnoj Gori se masovno od strane najviših državnih funkcionera koristio član 12 Zakona o državljanstvu, koji je omogućio sticanje državljanstva pod povlašćenim uslovima. Crnogorsko državljanstvo po osnovu zasluga za Crnu Goru, između ostalih, dobili su i Mohamed Dahlan, Marvan Avde, Alma Hasanić, Vuk Hamović, Idris Nidal, Nimrod Rinot, Dragan Džajić, Milena Dravić, Dragan Nikolić, Frederik Paulsen, Goran Nikolić, Fatos Bećiraj, Danilo Popivoda, Mirko Blažević, Vladimir Golubović, Dragiša Blagojević, Danilo Blaško, Branko Kažanegra, Merima Njegomir, Omar Kuk, Andreas Nikolaidis, Sonja Mugoša, Tatjana Ivanova Ređina de Dominikinis, Vladimir Todorović, Nenad Stevović, Taksin Šinavatra, Samih Saviris, Mihailo Mandić, Natanijel Džejms Rotšild, Slobodan Radulović, Miloš Bešić, Igo Kruzija i drugi.M.V.
I Radović vodio NTO bez dokumenata
Zanimljivo je da je i bivši direktor Nacionalne turističke organizacije (NTO) Saša Radović takođe duže od godinu obavljao tu funkciju a da nije bio crnogorski državljanin.
Rješenje o prijemu Saše Radovića u crnogorsko državljanstvo MUP je donio 30. jula 2008. godine, a broj je UP I-211/08-1754/1, a potpisao ga je tadašnji ministar Jusuf Kalamperović. Predlog da Radović bude primljen u crnogorsko državljanstvo predao je 28. jula tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić, a dva dana kasnije to je završeno, takođe uz poziv na famozni član 12. Radović je rođen u Senti, u Srbiji.